Mind fuck.
Noć je ono najgore što me očekuje. Preguram ja dan, istrpi tvoja princeza bez krune, nekako...Pregrizem, progutam, prećutim.. A Mesec što sjaji i prepoznaje samo mene na prozoru zagledana u mračnu prazninu bez početka i kraja.. Zvezde se gase, a neke sjaje najjačim sjajem, pune energije.. a ja sam i dalje slaba.. ista, svake noći.. Očekuje me on u snovima, a ne da mi spavati. Nešto poput slatke muke. Dok ne zaspem, pretrpim ono moje neprestano iščekivanje da mi pošalje poruku, poziv... da će mi doći i povući me za jaknu i pribiti uz sebe, da će proći njegovom rukom kroz moju gustu, crnu kosu... Onda zaspim najčvršćim snom i ne budim se dok ga se ne zasitim...dok moje nedostajanje ne umine i dok se krik ne utiša u hladnim jutrima.