I refuse to give up!
Ovo pišem kroz zube i srce. Ja ne mogu ovako. U meni odišu emocije koje nikada nisu izašle na videlo. Guše me. Guši me osećaj koji imam u sebi svaki put kada se setim onoga "Moglo je biti tako.." Celo moje biće kontrolišu emocije, umesto da ja kontrolišem njima. Piksla je sve punija, srce je sve praznije. Svaki dim koji uvlačim u pluća truje već davno zatrovano srce, koje će pući, kad-tad. Bebo, ne plači. 2pac me smiruje, jebi ga. Eeeeh, better days.. got me heartbroken, fine.
Oči kao reka, zamućene i samo teku. Suza više nema, obična, jebena voda. Kada plačem, ne osećam. Glava mi je teška i ne umem da je podignem. Nemam snage. Vukovi jure ka meni, a ja trčim što dalje mogu. Guraju me do litice. Igrači. A ja njihova ovca, igračka. Ne zadugo.